Interview za "Novi list" povodom izlaska albuma "Sve se mijenja"

(razgovarali Srđan Brajčić i Sandro Bastiančić)

En Face je karijeru gradio zasjenjen nacionalnom slavom prvih perjanica riječkog pop/rocka. Ali, dok su lokalni jurišnici nadasve turbulentno brodili domaćom glazbeničkom scenom, a neki čak za sva vremena nestali s nje, En Face bilježi kontinuirani rad i vrlo urednu diskografiju. Eto, tijekom desetogodišnje karijere objavili su četiri albuma. Podatak je tim više reprezentativan ako se zna da je album prvijenac, LP "Barock and roll" (grupa ga vodi kao "nulti album", zbog činjenice što je zaobišao prodajnu mrežu) objavljen 1993. godine, tek nakon petogodišnjeg demo stažiranja. Premda se, istinu zboreći, osovina grupe Sandro Bastiančić, Miroslav Vidović i Sanjin Eterović rijetko kada u karijeri usudila odmaknuti od pukog baštinarenja sviračkih retro tehnika i ljubavne naracije, svejedno En Face ima u svom radu podršku nemalog broja odanih fanova, a pojedine numere – evo jedne za primjer "S dlana Boga pala si" – "uskaču" u kategoriju "vječnih melodija". Jasno, daleko od toga da riječka i hrvatska javnost nisu ponekad očekivali i više. Dosljedni tako svom iskazu, matična trojka En Face-a je uz pomoć posebnih gostiju Putokaza, zatim Davora Rodika (Plava trava zaborava), Vave Simčića, Bobe Grujičića, Edija Kraljića, te brojnih drugih stručnih suradnika ralizirala i svoj četvrti album naslovljen "Sve se mijenja". O novim materijalima razgovarali smo sa Sandrom Bastiančićem, znajući da je izdvajanje pojedinca iz kolektiva uvijek bilo nezahvalno i nepravično.
 

Sandro: S obzirom na količinu utrošenog i vremena i novca zadovoljni smo novom pločom. Naravno, to ne znači da se naša diskografska kuća "Dallas Records" nije reprezentativno zauzela. Naprotiv. Samo u bendu, u pravilu, nikada nismo posve zadovoljni s finalnim proizvodom, jer smatramo da realiziramo svega 20 il 30 posto od onog za što smo sposobni. Nadamo se da će bend u dogledno vrijeme imati priliku ući u studio i studiozno se, kako i treba, posvetiti realizaciji novih materijala.

Što očekujete onda od nove ploče?

Sandro: Pa, očekujemo da ostvari barem standardne rezultate, a prije svega da dobre pjesme zažive. Također, vjerujemo u uspješnu koncertnu promociju u čitavoj Hrvatskoj. Ne mislimo sada gažirati po bircevima i krčmama, već bismo radije održali pet do deset kvalitetnih nastupa. Istina, titra u nama nada da s pločom "Sve se mijenja" pridobijemo i novu publiku koja prije nije marila za En Face.

Zar ne bi to bilo realnije očekivati da ste se u pjesmopisačkom pogledu malo odmaknuli od intimističkih klišeja i osuvremenili svoj retro svirački iskaz?

Sandro: Slična razmišljanja prate nas od početka karijere. Stoga uobičajavam reći da za određenu vrstu glazbe čovjek je ili nije, jer meni ne pada na pamet svojim tekstovima bilo koga ili što provocirati. Nemam namjeru niti postati narodni guru čije će se pjesme čitati, prepričavati ili će one nekome nešto značiti. Nastojimo biti neutralni i neopterećeni. Cilj mi je i da se naša publika tako osjeća, da ne razbija glavu o čemu mi to pjevamo. No, uvažavam mišljenja da to nekad može biti kontraproduktivno. Ako bend gomila ljubavne pjesme ispada da nema ništa pametno poručiti. Kako bilo, ne mislimo da će En Face obilježiti ovdašnju pop/rock kulturu kao recimo Štulić ili u novije vrijeme Ripper.

Zgodno da ste spomenuli promocijsku turneju novih pjesama. Naime, zanima me hoćete li u njezinom sklopu opet sudjelovati na estradnoj blamaži zvanoj Dora?

Sandro: (smijeh) Već tradicionalno u pričuvi imamo, uvjetno rečeno, viška pjesama. Ovaj ih je put pet, šest, pa ako se i ovoga puta prelomi nešto u nama, a pjesma bude kasnije prihvaćena, sudjelovat ćemo.

Znači, ne dijelite mišljenje da sudjelovanje na Dori pop/rock usmjerenom bendu može donijeti više štete nego koristi?

Sandro: Vjerojatno se sada riječkim rockerima diže kosa na glavi, kao i onda kad su čuli da će En Face nastupiti na Dori. Točno je da smo bili u nedoumici, čak sam od kolega glazbenika tražio savjete. Međutim, dobro je znano da je hrvatska klupska scena jadna, a bendovi moraju nekako nadomjestiti nedostatak adekvatnog koncertnog prostora.

"Sve se mijenja" drugi je album En Facea za diskografsku kuću Dallas Records. Teče li suradnja na obostrano zadovoljstvo?

Sandro: Tko radi taj i griješi, ali u principu smo zadovoljni prvenstveno zbog toga što Dallas vode mahom mladi i ambiciozni ljudi koji vole i razumiju glazbu. Budući da to nije bila praksa i kod našeg bivšeg diskografa, kad uzmemo to neugodno iskustvo, ispada da nam je u Dallasu prava milina. E sad, ne znamo koliko je nakladnik zadovoljan prodajom naših ploča. Istina, kažu da nisu zadovoljni prodajom albuma "U krilu mjeseca", no isto tako svjesni su da su na njegovu prodaju utjecale i neke objektivne okolnosti. Međutim, vjeruju u nas što potvrđuje i potpisani ugovor na tri albuma.

Nazad...