Sve se mijenja
Sve se mijenja
Sve se mijenja, ničeg nema, al’ ljudi još su tu
Malo nade, puno riječi, a smijeha niotkud
Hoće li još koji put školska zvona zvoniti
Staro dobro društvo okupiti
Samo slike iz albuma i poneki glas
Sve se mijenja, djeca šute, a starci pričaju
Sve se vidi, sve se čuje, a svijet se pravi lud
Hoće li još koji put školska zvona zvoniti
Staro dobro društvo okupiti
Samo slike iz albuma i poneki glas
Da živim sto godina neću nikad čuti to što želim
Sto godina neću nikad čuti riječi iskrene
Obećajem ti, neću biti ljut
Oprostio bih ako moram praštati
Skinuo bih tugu s očiju
Samo da te sutra mogu vidjeti
Zrak udahnuti i nestati
Sunce nije došlo do tvog obraza
Pljusnuti ga neće nikada
Ne može te šminka iznevjeriti
Ni tvoje lice čistim praviti
Sve se otkrije
Nešto prije, nešto kasnije
Još samo ovaj put
Obećajem ti, neću biti ljut
Na mojoj slici ruke ti se ne vide
Mora da su nešto sakrile
Ljubomorni otkucaji srca tvog lupaju u mojim ušima
Sunce nije došlo do tvog obraza
Pljusnuti ga neće nikada
Ne može te šminka iznevjeriti
Ni tvoje lice čistim praviti
Sve se otkrije
Nešto prije, nešto kasnije
Još samo ovaj put
Obećajem ti, neću biti ljut
Svaki put
Svaki put kad sklopim oči
Svaki put kad poželim prijatelja
Svaki put kad napišem pjesmu
O tebi uvijek govori stih ili dva
Na rubu boli za tebe živim svaki dan
Drugi put kad budeš bez mene
Drugi put kad poželiš izaći van
Drugi put ne laži zbog sebe
Oči ti sjaje sjajem suncokreta
A vani drijema hladan zimski dan
Svaki put kad šapatom ljubim
Svaki put kad topao osjetim dah
Svaki put kad tiho zadrhtim
Bujica pod kožom ispire strah
Kap u rijeku prerasta na mah
Tebe uvijek prati nevrijeme
Ti me vjetrom ljubiš, ledom lice miluješ
Tako teški su olujni dani
Tako teško mogu primiriti stih
Tako boli osjećaj kad voli
Tako teško je reći, a biti tih
Kada pjevam ona utone u san
Kada pričam ona utone u san
Kada šapćem ona utone u san
Kada šutim ona utone u san
Možda pjesma čeka proljeće
Dani što nam dolaze, čisto nebo iznad nas
Vratit će nam osmjehe, nekad davno nestale
Kad nam žica opet zatitra nošena oblacima
Možda pjesma čeka proljeće ili neki drugi svijet
Svaki dan kad vjetar javi se, kad se ljudi opiju s njim
Kao zvijezda nad našim glavama nebom plovi čisti zvuk
Suza na našim licima nošena oblacima
Možda pjesma čeka proljeće ili neki drugi svijet
Nema novosti, samo strahovi, samo prazni stihovi
Zašto prestati slatko sanjati, zašto pisma spaliti
Dobro il’ ne, nama najbolje
Za sve, za nas, čim prije
Možda pjesma čeka proljeće ili neki drugi svijet
Ne mislim da svijet oko nas
Tiho otputujem i ne mislim na svijet oko nas
U priču utonem dok sunce ne utiša svoj sjaj i poljubi mrak
Zavolim zvukove u sutone, u smiraj vjetar tiše utihne
Zaustim, ne kažem, ne smijem, ne želim da te probude
Jer dan je bio olujan, kišom okupan
Pomalo umoran zaboravim što znači kasni sat
Disanje umirim, zatomim, da postoji i najmanji razlog za strah
Put bijelih oblaka, rijekama Tibeta doplovim u raj
Anđele probudim što snivali su tisućljetni san
Zamolim bujice da presuše, jer nije doba godine za rušiti mostove
Opijem brodove da zamjene sve putnike za otoke
I više plove ne plove samo ovaj dan
Zavolim zvukove u sutone, u smiraj vjetar tiše utihne
Zaustim, ne kažem, ne smijem, ne želim da te probude
Jer dan je bio olujan, kišom okupan
Tiho otputujem i ne mislim na svijet oko nas
Kad prestane kiša
Kad prestane kiša probudi se grad
Pospane ulice dobiju sjaj
Zagrli sunce, pozdravi mi noć
Ovaj moj ludi san nek’ bude tvoj
Noć kao da spava tu kraj nas
Kao da briše dugi put
Kojim hodali smo mi
Dok još nismo odrasli
Reci nešto
Ti i ja igramo igru riječi usnama mokrim od ljetne kiše
Što ti vrijedi mudra glava kad ti sunce prži lice
Što ti vrijede sjajne oči kad u njima vidim sebe
Vodim te, nama je svijet premalen – slijedi me, idemo iznad neba
Zastati ćemo u krilu mjeseca na drugoj strani
Otpjevati sve što nismo stigli dok smo bili sami
Reci nešto, govori glasno, samo nemoj pogledom me skidati
Reci nešto, govori glasno, samo nemoj rukama me dirat
Zašto kradeš more
Zašto kradeš more i skrivaš mokre stijene
Dok gume tiho škripe i odlaze u drugi grad
Zašto kradeš more i sanjaš zlatne plaže
Dok vjetar mazi ljude i odlazi u drugi grad
Znam da te nema
Znam da si nestvarna
Samo mi blizu budi ti
Dok ti lice blijedi osjeti topli šapat plime
I prije nego sklizneš s puta, probudi me i nestani
Zašto kradeš more i skrivaš mokre stijene
Dok gume tiho škripe i odlaze u drugi grad
Znam da te nema
Znam da si nestvarna
Samo mi blizu budi ti
"23"
Da li znaš što te otkriva
Da li znaš što te izdaje
Niti ružne navike
Niti krizne godine
Da li znaš što te izdaje
Što ti dušu pritišće
Sve si dalje od očiju
Onih istih od ranije
Dvadeset tri na leđima
A kao da nisi ni pola sata odspavala
Dvadeset i tri u ušima ti odzvanja
A kao da cijeli život tražiš nekoga
Poljubac anđela
Trebam te sad i više nikad, nemoj se sakriti
Treba mi kruh iz tvoje ruke
Poljubac anđela
Iskrenog pogleda
Nevinog dodira
Iscijedi me kao limun zreli, nemoj me štedjeti
Taj osmijeh tvoj nek’ opet bude
Poljubac anđela …
Time
Lips on your pillow
Could tell you a lie
Steal all your broken dreams
Or light up the night
It sounds like a wheesper
It sounds like a storm
Maybe you’ll realize
That you’re not alone
Time
When you feel the world outside
Through the tears and in your smile
Like the sunshine in a hole
When the raindrops stop to fall
